Katedra za fizičku hemiju Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu je osnovana 8.9.1978. Za predsednika Katedre je izabran prof. dr Dušan Rančić, a za sekretara Anđelka Topalov. 

 

Tadašnji članovi Katedre su bili:

  1. Dr Dušan Rančić
  2. Dr Aleksandar Nikolić
  3. Mr Marija Juranji
  4. Anđelka Topalov
  5. Jelica Kiš-Pejin
  6. Anđelka Balać

Rukovodioci Katedre u prethodnom periodu su bili:

  1. Dr Dušan Rančić, redovni profesor, rukovodilac Katedre do 1985. godine.
  2. Dr Miroslav Kosanić, redovni profesor, rukovodilac Katedre u periodu 1985–1998. godine.
  3. Dr Aleksandar Nikolić, redovni profesor, rukovodilac Katedre u periodu 1998–2012. godine.
  4. Dr Ljiljana Jovanović, redovni profesor, rukovodilac Katedre od 2012–2019. godine
  5. Dr Jelena Tričković, redovni profesor, rukovodilac Katedre od 2019. godine.

Bivši članovi Katedre

Nastavno osoblje

Dr Ljiljana Jovanović, redovni profesor(u penziji), rođena je 1950. u Novom Sadu. Diplomirala je 1973. naPrirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu, grupa Hemija.Bila je zaposlena na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu od 1975. do penzionisanja 2020.Magistrirala je iz analitičke hemije1978, a doktorirala 1986. iz fizičke hemije (tema doktorske disertacije: Elektrohemijsko ispitivanje kompleksa gvožđa sa ligandima na bazi semikarbazona) na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu. U zvanje redovnog profesora za oblasti Analitičke hemije i Fizičke hemije izabrana je1997. Na osnovnim i master studijamapredavala je predmete: Fizička hemija II, Hemijska analiza materijala, Analiza životnih namirnica,Sistemi kontrole kvaliteta, Hemijska kinetika, Fotohemija i Elektrohemija. Bavila se koordinacionom elektrohemijom i elektroanalitičkom hemijom. U koautorstvu je objavila oko 70 naučnih radova u domaćim i međunarodnim časopisima iz oblasti elektroanalitičke hemije i koordinacione elektrohemije. Autor i koautor je dva udžbenika iz analitičke hemije. Član je Srpskog hemijskog društva od 1972, bivši potpredsednik Srpskog hemijskog društva – Hemijskog društva Vojvodine i dobitnik više priznanja.

Dr Aleksandar Nikolić, redovni profesor(u penziji),rođen je 1948. u Novom Sadu. Diplomirao je 1970. na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu – grupa Hemija. Period od 1970. do 1973. je proveo u Institutu za nuklearne nauke „Vinča”, na izradi eksperimentalnog dela magistarske teze. Bio je zaposlen na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu od 1973. do penzionisanja 2015. Doktorirao je 1977. na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu na temi Interakcije u rastvorima N-supstituisanih amida. Boravio je na Džordžtaun Univerzitetu u Vašingtonu, SAD, na postdoktorskom usavršavanju, u periodu 1977–1988. Za redovnog profesora na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu je izabran 1990. Na osnovnim i master studijama je predavao predmete: Fizička hemija I, Hemijska veza i struktura molekula, Molekulska spektroskopija i Međumolekulske interakcije. Bavio se ispitivanjima međumolekulskih interakcija i vodonične veze. Publikovao je više od 60 naučnih radova objavljenih u domaćim i međunarodnim časopisima.

Dr Luka Bjelica, redovni profesor (u penziji), rođen je 1943. u Vrbici (Crna Gora).Filozofski fakultet (grupa Hemija) završio je1968. Od 1969. do penzionisanja 2011, bio je zaposlen je na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu. Magistrirao je 1973. iz analitičke hemije na Prirodno-matematičkom fakultetu u Beogradu, a doktorirao 1979. iz elektrohemijena Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu na temi Elektrohemijsko ispitivanje različitih elektroda od staklastog ugljenika.Tokom izradedisertacije je proveo dve godine na Univerzitetu u Bristolu (Velika Britanija). U zvanjeredovnog profesora na predmetu Elektrohemijaizabran je 1991. Bavio se elektrohemijom i elektroanalitičkom hemijom. Autor je jednog udžbenika elektrohemije. Autor i koautor jeu preko 70 naučnih radova u domaćim i međunarodnim časopisima. Jedan je od najcitiranijihistraživača na Univerzitetu u Novom Sadu. Članje Srpskog hemijskog društva i dobitnik više priznanja.

Dr Marija Juranji, vanredni profesor (u penziji), rođena je 1940.u Zrenjaninu. Na Prirodno-matematičkom fakultetu u Beogradu je studirala Fizičku hemiju,diplomirala 1963, pa je na istom fakultetu završila i postdiplomske studije iz spektrohemije.Na Tehnološkom fakultetu u Novom Sadu se zaposlila 1963, a od 1969, pa do svog penzionisanja 2005, radila je na Prirodno-matematičkom fakultetuu Novom Sadu, gde je predavala predmetu Fizička hemija. Doktorirala je na Eurotechnical Research University, SAD, odbranivši 1985. u Londonu doktorsku disertaciju pod nazivom Studies of theCompton Effect from the Viewpoint of the Balistic Theory of Light. Bavila se naučno-istraživačkim radom u oblasti fizičko-hemijske optike i strukture materije, ima objavljena 23 naučna rada. Autor je monografije Photons are Divisible Corpuscles, jednog poglavlja u knjizi D. Rančića Organizovana kretanja, udžbenika Fizička hemija – zbirka rešenih zadataka i priručnika Fizička hemijaFormule.

Mr Ladislav Gobor†, asistent, rođen je1967. u Hrtkovcima. Diplomirao je 1993. naGrupi za fizičku hemiju Prirodno-matematičkog fakulteta u Beogradu, a magistrirao na Prirodno-matematičkom fakultetu u NovomSadu. Od 1995, pa do smrti 2005, radioje na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu. Koautor je dvarada i tri saopštenja.

Dr Anđelka Topalov, redovni profesor (u penziji), rođena je 1950. u Vinkovcima.Diplomirala je na Prirodno-matematičkom fakultetuu Novom Sadu 1973.Od 1978, pa do penzionisanja 2004, bila je zaposlena na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu.Magistrirala je iz fizičke hemije 1983, a doktorirala 1991.na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu na temi Fotohemijsko izdvajanje vodonika iz vodenih suspenzija CdS. U zvanjedocenta izabrana je 1994, a u zvanje vanrednogprofesora 1999. Bavila se naučno-istraživačkim radom u oblasti fotohemije i hemijske kinetike. Koautor jedve monografije, autor jednog udžbenika i 46naučnih radova i saopštenja.

Dr Miroslav Kosanić, redovni profesor(u penziji), rođen je 1934. u Zrenjaninu. Diplomirao je na grupi za fizičku hemiju Prirodno-matematičkom fakultetu u Beogradu 1960, a doktorirao 1971. na Tehnološko-metalurškom fakultet Univerziteta u Beogradu, odbranivši disertaciju Reakcije slobodnih radikala u vodenim rastvorima halogenida. Do 1975. radio je u Institutu za nuklearne nauke Vinča, a nakon toga biva biran u zvanje docenta na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu gde je radio do svog penzionisanja 1999. U zvanje vanrednog profesora je izabran 1982, a za redovnog profesora 1993. Bavio se naučno-istraživačkim radom u oblasti radijacione hemije, hemijske dozimetrije, fotohemije i fotokatalize, kao i zaštite životne sredine. Autor je tridesetak naučnih radova, više saopštenja i dva udžbenika.

Dr Nestor Kobilarov†, redovni profesor(u penziji), rođen je 1933. u Zmajevu. Gimanziju jezavršio u Novom Sadu a 1957. je diplomirao na grupi za fizičku hemiju tadašnjeg Prirodno-matematičkog fakulteta u Beogradu. Doktorirao je na Fakultetu za prirodne nauke i tehnologiju u Ljubljani 1965. odbranivši doktorsku disertaciju Vodonična veza u kiselo-baznim aduktima bez prenosa protona. Radio je kao istraživač u Institutu za nuklearne nauke u Vinči i Vojnom Institutu u Beogradu.Dr Nestor Kobilarovje bio u redovnom radnom odnosu na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu od 1969. do 1976,u zvanju docenta i vanrednog profesora. Školske 1976/77. i 1977/78. je držao nastavu honorarno. Predavao je predmete: Viši kurs neorganske hemije i Teorijski osnovi opšte hemije.Bio je šef Katedre za hemiju na Grupi za hemijuPrirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu. Zaslužan je za nabavku prve kapitalneinstrumentalne opreme: NMR spektrometra,IR spektrofotometra, tečnog hromatografa, dvagasna hromatografa i prvog računara na Institutu za hemiju. Izveo je nekoliko diplomskih imagistarskih radova i jednu doktorsku disertaciju. Od jeseni 1976. pa do penzionisanja je radio kao rukovodilac analitike naInstitutu bezbednosti SSUP u Beogradu. Istovremeno je u zvanju redovnog profesora honorarno predavao na Tehnološko-metalurškomfakultetu u Beogradu.

Dr Dušan Rančić†, redovni profesor(u penziji), rođenje 1920. u Petrovcu kod Pirota u učiteljskoj porodici. Po završenoj gimnaziji u Pirotu, upisao se 1938. na studije, koje su bile prekinute tokomrata, i nastavljene krajem 1945. Za vreme studija bio je demonstrator na eksperimentalnojnastavi fizičke hemije. Diplomirao je 1949. naTehnološkom fakultetu Tehničke velike školeu Beogradu. Zatim je, kao istaknuti đak poznatih profesora Fizičke hemije Nikole Pušina i PanteTutundžića, izabran za asistenta napredmetu Fizička hemija na Katedri za fizičkuhemiju istog fakulteta. Za potrebe nastave izradio je skripte Eksperimentalna fizička hemija, Ideo i sa koautorima zbirku Računski zadaci izfizičke hemije i elektrohemije. Pri kraju doktorskih studija boravio je par meseci u Oksforduu Engleskoj na specijalizaciji u Institutu profesora Cyril-a Hinshelwood-a, dobitnika Nobelove nagrade za hemiju. Doktorsku disertacijupod naslovom Refraktometrija binarnih Sistema kao metoda fizičkohemijske analize je odbranio 1960. Iste godine je izabran za vanrednog profesora za predmet Fizička hemija na Tehnološkom fakultetu u Novom Sadu. Dolaskom profesora Rančića počinje visokoškolska nastava fizičke hemije u Novom Sadu. Formirao je i opremio prvu laboratoriju-vežbaonicu za fizičku hemiju pri čemu je uneo niz korisnih modifikacija za razne metode u eksperimentalnoj nastavi, a po potrebi je čak i sam izrađivao neophodne aparature. 1966. prelazi na Grupu za hemiju Filozofskog fakulteta koja je 1969. prerasla u Katedru za hemiju Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu. 1972. je izabran za redovnog profesora za predmet Fizička hemija na Prirodno-matematičkom fakultetu. U određenim periodima su mu bile poveravane dužnosti Šefa Katedre za hemiju Prirodno-matematičkog fakulteta, Direktora Zavoda za hemiju Univerziteta u Novom Sadu i Šefa Katedre za fizičku hemiju. Nasuprot otporima, zdušno se zalagao da svi potencijali u kadrovima i opremi iz oblasti hemije, kojima raspolaže Univerzitet, budu objedinjeni kako bi najekonomičnije i najkorisnije mogli da služe svim fakultetima na kojima se proučava hemija, a i šire. Raniji naučni radovi Dr Dušana Rančića bili su pretežno eksperimentalni, a kasniji pretežno teorijski. U okviru svoje pedagoške aktivnosti, prenosio je na svoje studente i saradnike spoznaju o značaju eksperimentalnih dokaza,u odnosu na kritikama i promenama podložne teorijske interpretacije. Ukazivao je na potrebu preispitivanja nejasnoća i kontradikcija u tumačenjima ključnih eksperimenata. Tokom celog radnog veka, pa i posle penzionisanja 1985. i do kraja života 1989, bio je preokupiran i posvećen rešavanju problematike strukture materije. Argumentovano je kritikovao Ajnštajnovu specijalnu teoriju relativnosti. Njegove originalne teorije su se oslanjale na učenje o korpuskularnoj prirodi svetlosti i na shvatanje deljivosti materije do krajnje nedeljivih, uniformnih komponenata, koje su u neprekidnom kretanju. Rezultate svojih proučavanja strukture materije objedinio je 1988. u knjizi Organizovana kretanja.

Tehničko osoblje

Zlata Novakov, Viši stručnotehnički saradnik za rad u laboratorijama ili centrima,u penziji od 2020;

Pavle Jelić †, viši tehnički saradnik;

Anđelka Balać, tehnički saradnik.