Dr Ferenc Gaál †, akademik VANU, rođen je 4. avgusta 1941. godine u Adi, diplomirao 1964. na Tehnološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao 1968. i doktorirao 1977. iz hemijskih nauka na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Bio je redovni profesor na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu do penzionisanja 2008. godine. Oblasti istraživanja: hemija, analitička hemija i hemijski aspekti zaštite životne sredine (katalitičke metode analize; elektrohemijski senzori; izučavanje interelementalnih uticaja; automatizacija analitičkih metoda; ekspertni sistemi; analiza farmaceutskih proizvoda, hrane, vode, vazduha, legura, zemljišta, biološkog materijala, arheoloških nalaza, pesticida, mikotoksina i dr.). Držao je predavanja iz predmeta Osnovi instrumentalne analize, Instrumentalna analiza, Praktikum iz instrumentalne analize, Bioanalitička hemija, Odabrana poglavlja analitičke hemije, Odabrane metode instrumentalne analize i dr. Rukovodio je izradom 2 doktorata, 10 magistarskih radova i oko 100 diplomskih, studentskih i đačkih radova. Objavio je preko 180 naučnih radova. Ima više oko 900 citata i oko 730 heterocitata. Rukovodio je izradom više pokrajinskih, republičkih, saveznih i međunarodnih naučnih projekata. Bio je jedan od osnivača i u više navrata šef Katedre za analitičku hemiju. Bio je glavni autor projektnog zadatka za izgradnju zgrade Instituta za hemiju/geografiju i dekanata PMF, Novi Sad. Bio je urednik Serije za hemiju Zbornika radova PMF, Novi Sad (1980-1992), član Redakcije Journal Serbian Chemical Society od 1977. i član Izdavačkog saveta časopisa Yugoslav Chemical Papers. Bio je organizator više naučnih skupova u zemlji i inostranstvu. Bio je jedan od osnivača, potpredsednik i predsednik Hemijskog društva Vojvodine (1980-1982), čiji je počasni član postao 2001. Iste godine je postao i Počasni član Srpskog hemijskog društva. Bio je sekretar Unije hemijskih društava Jugoslavije (1982-1984), predstavnik zemlje u WPAC/FECS (1980-2002) i dr. Dobitnik je Jubilarne medalje Srpskog hemijskog duštva (1997), Povelje za izuzetan doprinos u radu i razvoju PMF (1985), kao i Plakete nauke i informatike AP Vojvodine za nauku (1990). Bio je član Predsedništva Naučnog društva vojvođanskih Mađara od 2002. i spoljni član Javnog tela Mađarske akademije nauka od 2001. Godine 2004. izabran je za dopisnog, a 2010. za redovnog člana Vojvođanske akademije nauka i umetnosti.

Dr Ištvan Žigrai, (István Zsigrai) †, rođen je 20. avgusta 1943. godine u Vrbasu, gde je završio osnovnu školu. Srednju hemijsko-tehnološku školu završio je u Subotici. Diplomirao je na Odseku za hemiju Filozofskog fakulteta u Novom Sadu 1967. godine. Magistarski rad pod odbranio je 1970., a doktorsku disertaciju 1977. godine na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Za asistenta na Odseku za hemiju Filozofskog fakulteta u Novom Sadu izabran je 1967. godine. U tom zvanju ostaje do 1977. godine, kada je izabran u zvanje docenta za naučnu oblast Analitička hemija na Prirodno-matematičkom fakultetu. Na istom fakultetu je 1983. godine izabran za vanrednog, a 1988. godine za redovnog profesora u kom zvanju je penzionisan 2008. godine. Usavršavao se na Univerzitetu u Debrecinu i Segedinu u Mađarskoj, kao i na Univerzitetu u Lundu u Švedskoj. Kao nastavnik držao je nastavu iz velikog broja predmeta na osnovnim studijama: Kvalitativna analitička hemija, Kvantitativna analitička hemija, Računanje u hemiji, Praktikum iz analitičke hemije, Mikrometode u analitičkoj hemiji, Organski reagensi u analitičkoj hemiji i Hemija kompleksnih ravnoteža. Na poslediplomskim studijama (magistarskim i doktorskim) predavao je predmete Hemija rastopa soli, Teorijski osnovi analitičke hemije i Hemija kompleksnih ravnoteža. Rukovodio je izradom oko 40 diplomskih radova, jednog specijalističkog rada, tri magistarska rada i tri doktorske disertacije. Autor je ili koautor pet univerzitetskih udžbenika, jednog srednjoškolskog udžbenika, jednog petojezičkog hemijsko-tehnološkog rečnika i dva prevoda udžbenika iz hemije za osnovnu školu sa srpskog na mađarski jezik. Bavio se naučnim radom u oblasti analitičke hemije, hemije rastopa soli i reakcija građenja kompleksa u rastvorima i rastopima soli. Učestvovao je u realizaciji 16 i rukovođenju 5 naučnih projekata. Objavio je oko 150 naučnih radova i saopštenja, od čega više od polovine u međunarodnim časopisima i na međunarodnim naučnim skupovima. Bio je direktor Instituta za hemiju Prirodno-matematičkog fakulteta u dva mandata (1979-83), prodekan za izgradnju i materijalno-finansijska pitanja (1986-87) i dekan (1987-89) Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu. Bio je jedan od osnivača i dugogodišnji šef Katedre za analitičku hemiju. Bio je član Javnog tela Mađarske akademije nauka, Srpskog hemijskog društva i Naučnog društva vojvođanskih Mađara. Dobitnik je Nagrade za životno delo. Zahvaljujući svom predanom radu u nastavi, profesor Žigrai je upamćen kao izvanredan predavač i pedagog.